Funkcionalna dispepsija – otežano varenje hrane

Sa stomačnim problemima se ljudi često susreću, neki gotovo svakodnevno. Mučnine, bolovi u želucu, dijareja, konstipacija, opstipacija i slične tegobe ne samo da remete čoveka u obavljanju različitih aktivnosti, već mogu da budu simptomi mnogo složenijih i ozbiljnijih bolesti. Isto tako, funkcionalna dispepsija predstavlja čest poremećaj rada digestivnog trakta koji se nikako ne sme ignorisati. Ona je razlog za čak 40% svih gastroenteroloških pregleda! Šta je zapravo dispepsija, kako se klasifikuje, koji su simptomi i uzorci, na koji način se dijagnostikuje i leči, saznaćete u nastavku teksta. 

Šta je dispepsija i koje vrste postoje?

Pojam dispepsije ili indigestije označava uobičajen gastrointestinalni poremećaj. Reč je nastala od dva pojma iz grčkog jezika: dys – loše i pepsia – varenje. Jasno je da se odnosi na osećaj nelagodnosti ili bolova u gornjem delu trbuha. Bolovi su nekad izraženiji, nekad blagi, ali uvek prisutni. Neredovni obroci i brza hrana su glavni neprijatelji digestivnog trakta. Iz tog razloga je sasvim očekivano da ova bolest sve više uzima maha u savremenom društvu. Ljudi brzo žive, nemaju vremena za pripremu hrane i kvalitetne obroke. Neretko pribegavaju hrani sa previše kalorija, punoj šećera i masti (tzv. junk food). Pored loše ishrane, dispepsiju mogu izazvati prekomerna konzumacije gaziranih pića, alkohola i kofeina, pušenje, ali ona može biti i posledica terapije antibioticima.

U literaturi su opisane dve vrste dispepsije: funcionalna i organska. Funkcionalna dispepsija koja se drugačije naziva i neulkusna dispepsija (neulkusna bol) odnosi se na ponavljanje simptoma i otežano varenje koje nema očigledan uzrok. Jako često se sreće i može biti dugotrajna. Osim bolova u gornjem delu trbuha, ovo stanje se ispoljava i kroz nadutost, podrigivanje i mučninu. U rizičnije grupe spadaju žene, stariji ljudi, pušači, ankciozne i depresivne osobe (zbog upotrebe jakih lekova). 

Ipak, kako je najviše povezana sa hranom, funkcionalna dispepsija se može javiti kao sindrom bola u predelu želuca ili sindrom epigastičnog bola (Epigastric pain syndrome) i kao sindrom nadutosti nakon obroka ili pospadrijalni distres sindrom (Postprandial distress syndrome). 

Organska dispepsija se javlja kao simptom drugih bolesti digestivnog trakta i to: infekcije helikobakterijom, gastritisa, čira na želucu, celijakije, kamena u žuči, crevne opstrukcije itd. 

Funkcionalna dispepsija – simptomi i uzroci bolesti

Iako je čest poremećaj, funkcionalna dispepsija se ne sme ignorisati. Ukoliko se tri meseca ispoljavaju određeni simptomi, treba se javiti lekaru. Važno je obratiti pažnju na preranu sitost, otežano disanje, kiseli ukus u ustima, prekomernu mučninu praćenu povraćanjem, otežano gutanje i krv u stolici. Ljudi koji ne mogu normalno završiti obrok, osećaju neku vrstu bola u gornjem delu trbuha, punoću i nadutost, moraju se obratiti lekaru. 

Funkcionalna dispepsija je nepredvidiva, ona se može pojaviti i nestati. Njeni simptomi se javljaju u većoj ili manjoj meri u periodu od nekoliko nedelja ili meseci i često posle izvesnog vremena nestaju. Ukoliko se ne javite lekaru, moguće je da nećete ni otkriti da imate problem sa funkcionalnom dispepsijom.  

Iako tačan uzrok funkcionalne dispepsije nije poznat, u literaturi se mogu pronaći različite hipoteze. Kao mogući uzročnici navode se prekomerno izlučivanje kiselina, upala želuca ili dvanaestopalačnog creva, alergije na hranu, psihološki faktori, način života i loša ishrana, pojava helikobakterije i neželjene reakcije na lekove. 

Kako se dijagnostikuje funkcionalna dispepsija i na koji način se leči?

Kao što smo naveli, postoje dve vrste dispepsije. Simptomi funkcionalne se ne razlikuju od siptoma organske dispepsije. Zato se dijagnostikovanju ovog problema pristupa u više faza. Prva faza je razgovor sa lekarom kako bi se prikupilo što više informacija. Kada se odradi anamneza, pacijent se kategoriše u podtip dispepsije. Ako se pacijent žali na netipično povraćanje koje se često ponavlja, gastroenterolog će to smatrati potencijalnim alarmantnim simptomom. Kako bi konačno dijagnostikovao funkcionalnu dispepsiju, lekar mora da uzme u obzir gastroezofagealni refluks, IBS, sindrom hroničnog umora, migrenu, prekomerno aktivnu bešiku i fibromialgiju.

Što se tiče lečenja ovog poremećaja, prva mera koja se sprovodi je promena navika i stila života. Osobe sa prekomernom težinom mogu osetiti olakšanje kad izgube kilograme, jer deluje da višak kilograma vrši pritisak na probavni trakt, utičući na njegovu funkciju. 

Generalno se preporučuju povećanje fizičke aktivnosti naročito kardio vežbe, redovni obroci (3 glavna i dve užine), izbegavanje brze i začinjene hrane, belog brašna, sećera, većih količina kafe, alkohola i cigareta. Izbegavanje ležanja 2 sata nakon obroka, takođe može doneti dobre rezultate. Kroz konsultacije sa izabranim doktorom, pacijent može redukovati dozu ili čak isključiti iz terapije neki od brojnih lekova koji mogu dovesti do simptoma otežanog i usporenog varenja.

Međutim, većina pacijenata koja ima dijagnostikovanu funkcionalnu dispepsiju ne može se izboriti sa ovim problemom bez medikamenata. Vrsta lekova koja se primenjuje zavisi od glavnog ili predominantnog simptoma. 

Kada se sve uzme u obzir, lečenje funkcionalne dispepsije predstavlja pravi izazov za gastroenterologe, jer bez obzira na primenjenu terapiju oko 50% pacijenata povremeno ima tegobe koje negativno utiču na kvalitet njegovog života. Naučnici se sve više bave istraživanjima sa ciljem da otkriju pravi uzrok nastanka ovog oboljenja. Kada se to desi, lečenje će sigurno biti efikasnije. Do tada, promenite ono što možete u stilu života.